The Sorcerer’s Apprentice (2010)
Poznati oskarovac i “zvezda” ovog filma, Nikolas Kejdž (Nicolas Cage – The Wicker Man), za proteklih nekoliko godina je odlučio da kroz glumu “proživi” i postane sve ono što je još kao mali dečak fantazirao da će biti, ma šta drugi o tome imali da kažu. Tako je u filmu National Treasure odglumio arheologa-avanturistu Indija… ovaj Bendžamina Gejtsa. Zatim je poželeo da bude superheroj i u filmu Ghost Rider odigrao Marvelovog junaka “vruće” glave. Onda je izašao The Dark Knight i Kejdžu je palo na pamet da bi možda mogao da postane i sam Betmen, što je, doduše sa manjim izmenama, i ostvario u filmu Kick-Ass. Pošto je, kako pretpostavljamo, pročitao poslednji roman o Hariju Poteru, odjednom je poželeo da bude čarobnjak, što su mu režiser Džon Turtltob i Dizni i kompanija i omogućili u The Sorcerer’s Apprentice, zanimljivom filmskom naslovu konceptualno zasnovanom na Diznijevom kratkometražnom animiranom filmu iz 1940. godine istog naslova (jednom od prvih pojavljivanja Mikija Miša), koji je pak zasnovan na 200 godina staroj pesmi poznatog pisca Getea.
Nekada davno, još u prastara vremena legendarnog kralja Artura, živeo je najmoćniji čarobnjak celog poznatog sveta, Merlin! On je imao četiri učenika: Morganu (Elis Krig) koja se prepustila tamnim silama magije i pretila da uništi svet, Baltazara (Nikolas Kejdž), plemenitog i nadarenog čarobnjaka, Veroniku (Monika Belući) i Horvata, koji se u trenutku velike ljubomore pridružio Morgani pošto je Veronika izabrala Baltazara a ne njega. Premotajmo unapred hiljadu i kusur godina. Jedini koji je ostao jeste Baltazar, Morgana je ubila Merlina a Baltazar je iz određenih razloga zatvorio sve ostale u različitim slojevima matruške. Jedini način da oslobodi svoju voljenu jeste da pronađe najmoćnije magično biće u univerzumu, koje se zove “The Prime Merlinian” verovatno zato što je ime “The Last Airbender” (ughh, ovo me je podsetilo da moram da kupim novu mikrotalasnu) već bilo zauzeto. Naravno, ispostavlja se da je to biće mali dečak koji slučajno osloba
đa Horvata iz matruške i tu se priča zapliće!
Iako su retke, mora se priznati da ovaj film sadrži određene dobre stvari. Jedna od njih su veličanstveni specijalni efekti koji na pravi način, mada ponekad u prevelikim dozama, upotpunjuju izgled svih scena, a one lošije izvlače i spašavaju da ne budu još gore. Posebno su lepi efekti magija i raznih vatrenih i drugih lopti kojima se glavni junaci “dobacuju” tokom celog filma. Što se glumačke postave tiče, svojim kvalitetom posebno se izdvaja Nikolas Kejdž, koji se odlično snašao u ulozi hiljadugodišnjeg čarobnjaka špicastih cipela, pomalo ludog od svoje milenijumske potrage. Mada sa perikom plave kovrdžave kose pomalo izgleda kao da je izabran da glumi u filmu po imenu Nickelback’s Apprentice. Od glumaca se takođe ističe Alfred Molina (Alfred Molina) koji je odlično predstavio zlog i beskrupuloznog Horvata, koji je izgleda ukrao omiljeno odelo Oskara Vajlda. Tobi Kebel (Toby Kebell), koji glumi Horvatovog mladog pomoćnika koji govorom i izgledom neverovatno podseća na čuvenog iluzionistu Krisa Eindžela, odlično se snašao u svojoj ulozi i čak uspeo da svojim dosetkama ukrade nekoliko scena od svojih poznatijih kolega.
Priča ovog filma je u suštini jako loš kros-over između Harija Potera i Karate Kida, pun klišea i neodređenosti. Da stvar bude još gora, prisutni klišei su jako loše izvedeni. Tu imamo klasike kao što su “mladić koji je odjednom dobio ogromnu odgovornost i pokušava da pobegne od nje”, “on je drugačiji i poseban a samo bi želeo da bude normalan”, “trijumf protiv svojih strahova da bi osvojio prelepu devojku” i lista ide dalje, gotovo u nedogled. Takođe, postoji jedan veliki problem karakterizacije, pogotovu loših likova. Na primer, Horvatova motivacija da postane zao i uništi svet je to što ga je voljena žena ostavila; mislim, budimo realni! Zatim, film nikada ne nudi objašnjenje zašto se Morgana okrenula mračnoj magiji i “prešla na tamnu stranu”. Tako još imamo nezavidno tumačenje “glavnog” lika Dejva Statlera od strane Džeja Brošela (Jay Baruchel), koji koliko-toliko uspeva da odigra “geeky” studenta fizike, ali će vam trebati mnogo više mašte nego što je trebalo Đuri i Iliću da naprave ovaj sajt, da bi mogli da ga zamislite kao najmoćnije magično biće u univerzumu.
Scene u ovom filmu su pune akcije i lošeg humora, naravno sa nekim izuzecima kao što su rekreacija čuvene scene iz Diznijevog animiranog filma sa oživelim metlama i Baltazarovo oživljavanje čeličnog orla sa Krajslerove zgrade u Njujorku.
The Sorcerer’s Apprentice je još jedna od onih visokobudžetnih akcionih komedija za “mlađe” koje su u poslednje vreme veoma popularne i profitabilne, tako da će vaš užitak u ovom filmu zavisiti od toga da li ste dovoljno stari da polažete PSP.