Source Code (2011)

Izvukavši esenciju zanimiljivog i odstranivši većinu dosadnog iz akcionog trilera Deja Vu (2006) Mr. Dankan Džouns je nas, filmofile, obradovao trenutno najboljim ostvarenjem tekuće godine. Treba napomenuti da mu je ovo tek drugi rad (prvenac mu je bio odlični Moon) i zbog ovog 2/2 učinka elderi Zokijeve Sineme (autor teksta pod tim misli na sebe, prim. urednika) njemu predviđaju svetlu budućnost u ovim surovim režiserskim vodama. Od jednog sasvim prosečnog naučno–fantastičnog trilera dobili smo film koji će vas prikovati za sedeljke i držati vam pažnju punih devedeset minuta, dobili smo film koji na uštrb specijalnih efekata ima, pre svega, predivno ispričanu priču. Treba, naravno, deo zasluga priznati i Benu Ripliju koji je Deja Vu njegovu ideju verno preneo na stranice scenarija, da bi kasnije sa tih stranica oživeo predivni zaplet po imenu Source Code.

Iako je ovo delom akcija delom SF, mora se nagovestiti to da akcija uopšte nije forsirana i postoji samo u trenucima krajnje nužde. 

 Film obiluje zabavnim duhom, što zbog zanimljivog humora režisera, što zbog priče koja vas navodi na razmišljanje koje vam budi one sive zaspale ćelije, i čini da se zbog količine pretpostavki osećate sposobno i srećno. Verovali ili ne, film vas zaista usrećuje. Moraću da se ponovim kad kažem da priča neverovatno podseća na već spomenuti Deja Vu (ironijo…). Dogodio se bombaški napad na voz u kome se nalazio lik po imenu Šon. Terorista ne planira da se tu zaustavi i najavljuje napad prljavom bombom na centar Čikaga. Međutim, little did he know da vazduhoplovstvo ima spremljen program za ovako nešto. Koristivši protagonistu filma Koltera Stivensa (Džejk Džiilenhol) vojska može „hakovati“ u nečiji mozak, ukoliko je kompatibilan, i proživeti njegovih poslednjih osam (čuvena rima mi ne gine) minuta. Fora je u tome što za tih 420 sekundi, lik koji proživljava sećanje drugog lika može se slobodno kretati i van granica onog što je osetio prvi, mrtvi lik. To je zbog efekta užarene žarulje i zbog… U stvari, nije mi baš jasno kako i zašto, ali eto, tako je. Sticajem čudnih okolnosti, Šon je kompatibilan sa Kolterom, pilotom helikoptera u Avganistanu. Hoće li USA sprečiti još jedan napad na njihovom tlu ili se iza svega krije veća slika koja će vas navesti na razmišljanje i klanjanje? Verovatno oba, a možda i ne. Sve je to u nauci relativno… Ono što je sigurno je to da je zahvaljujući skraćivanju filmske trake na samo devedeset minuta, ovaj film prosto eksplodirao. Naravno da su mogli da ga razvuču na dva sata kao što je već bilo rađeno po Holivudu (Deja Vu) i da time izgube draž igre. Ovaj triler je od početka do kraja pun scena koje vas zaista drže zainteresovanim. Naravno, postoje i kežualne eksplozije (koje su, iskreno, ispod nivoa filma), ali one su tu jer su kranje nužne za zaplet. Svaka scena je bitna, svaki razgovor je zanimljiv, hemija između glavnog lika i devojke je takođe veoma zabavna. Svaki od tih osam minuta je na neki način drugačiji. Uspeli su da naprave takvu pričicu koja iz scene u scenu postaje sve bolja.

Ali sva ta harmonija traje do jednog trenutka kada sve postane previše očigledno. Odnosno, svojim pretpostavkama pretpostavljate da će se to dogoditi, ali takođe pretpostavljate da su autori znali da ćete pretpostaviti pa su oni namerno promenili taj twist na kraju u nešto više neočigledno. Na našu veliku žalost, nisu pretpostavili. Ono što je trilere pravilo klasicima je ta inovacija na polju obrta, ta neočekivanost koja bi sve oduvala. Nemojte me shvatiti pogrešno, dobar je zaplet, ali je sve to već viđeno. Sve to što je već osmišljeno, ovde je izvedeno osam puta lepše, osam puta snažnije i osam puta brže, zbog čega ovaj film izaziva pozitivne reakcije kod gledalaca.

Sila je jaka u ovom mladom režiseru koji je sa svojih 40 godina ostavio već dva odlična science fiction filma. Ukoliko volite dobre trilere, akcije, naučno fantastične, ljubavne ili bilo koje druge filmove obavezno pogledajte ovo ostvarenje. Nećete zažaliti, u ovoj godini teško da ćete pronaći nešto bolje. Iako je sve izneo na potpuno originalan način, ipak imam onaj osećaj da sam ceo ovaj zaplet negde već video, kao da sam već doživeo gledanje ovog filma, kao da sam već ovo pisao, kako se to beše zove?

Nenad Ilić

Režija: Dankan Džouns

Glavne uloge: Džejk Džilenhol, Mišel Monahan, Vera Farmiga, Džefri Rajt (glas)

Žanr: akcija, avantura, naučno-fantastični

Godina: 2011

Zemlja: SAD

Trajanje: 90 minuta

Zokijeva ocenawww.dyerware.comwww.dyerware.comwww.dyerware.comwww.dyerware.comwww.dyerware.comwww.dyerware.comwww.dyerware.comwww.dyerware.comwww.dyerware.comwww.dyerware.com
+ dobar zaplet, brzina priče, dužina filma; - nema iznenađenja na kraju, nema golih žena, delovi priče pozajmljeni

Klik za skidanje Izvornog koda sa prevodom (FSP)

Like!
6
Share

One Response to “Source Code (2011)”

  • Nikola:

    Ono sto mi se svidelo kod ovog filma je to sto ste od prvog trenutka (bukvalno) u filmu. Nema onog klasicnog “kako je do toga doslo” vec vas od prvog minuta film baca u akciju i drzi napetim jer ne znate sta se desava, a tu napetost vam drzi skoro do samog kraja.
    Odlican film, slazem se sa ocenom.

Ostavite komentar

Poslednji komentari:
Days without accident:
40
Saradnja/Marketing
Ukoliko želite da nas kontaktirate u vezi sa potencijalnom saradnjom, to možete učiniti slanjem e-maila na adresu redakcija@sinemainfo.net