Recenzije
Fright Night (2011)
Posle gledanja Fright Nighta, sigurna je jedna stvar – Kolin Farel je po kul faktoru trenutno prvi glumac u multiverzumu. Razmišljali smo ko bi mogao da mu se suprostavi, i došli smo do zaključka da bi jedino Bred Pit imao šanse. Ali bi ultimativno morao da poklekne pred veličinom velikog gurua Farela. Ne postoji niko ko je jači ili harizmatičniji od Farela na onaj badass način. Kolin Farel je smooth. Baš se pre neku nedelju na našem sajtu povela priča o The Expendablesima 2, tačnije o imenima koja nedostaju njegovoj allstar listi. Pa su navedeni Čarli Šin, Hju Grant, Kris Rok i Monika Beluči. E pa listi definitivno fali Kolin Farel. On je jači od svih njih zajedno. Mogao bi da bude glavni negativac, samo što bi onda svi expendablesi nastradali.
Ovo ljubavno pismo pišemo zbog toga što je Farel sigurno najveći kvalitet Fright Nighta.
Radnja prati tinejdžera koga glumi Anton Eljčin (najpoznatiji film mu je Star Trek, u kome je glumio Čekova), koji pokušava da porazi vampira koji se uselio u kuću pored njega (glumi ga Farel). Ceo tekst
The Adventures of Tintin (2011)
Opis ovog filma počeću bez ikakvog uvodnog dela, filozofiranja ili okolišanja. Odmah ću vam reći o kakvom je filmu reč: ovo je jedno od najuzbudljivijih i najlepših ostvarenja ove godine. Kažem ove godine pošto je ostalo još nekoliko dana do Nove godine, i koliko vidim neće se pojavljivati neki animirani film koji bi mu ugrozio to mesto. Jedini film koji je po mom mišljenju za nijansu bolji jeste Rango, ali to je sad već neka druga priča. Povod da ovako započnem opis dao mi je sam film, a zašto saznaćete u nastavku opisa.
Što se radnje tiče, na samom početku naš junak Tintin kupuje maketu broda The Unicorn, koji je povezan sa pričom o zakopanom blagu. Da bi otkrio gde je blago moraće da pronađe još dva takva modela, jer svaki model krije određenu zagonetku. S druge strane, izvesni Ivan Ivanovič Saharin, kolekcionar koji skuplja modele brodova, želi da pronađe sva tri modela kako bi se dokopao blaga. Inače, sama radnja filma koja nam je prezentovana sačinjena je od tri zasebne priče (The Crab with the Golden Claws, The Secret of the Unicorn i Red Rackham’s Treasure), koje su poznavaocima ovog stripa dobro poznate i koje su odlično ukombinovane i zajedno čine jednu celinu. Ceo tekst
Warrior (2011)
Nakon 35 godina od čuvenog “italijanskog pastuva”, koji je tiho i neočekivano ušao u legendu i koji je zauvek ostao nezaobilazni deo svetske kinematografije, dobijamo još dva nabildovana tipa koji mogu da mu se pridruže na imaginarnom postolju predviđenom za najupornije i najsimpatičnije borilačke likove. Možda nije u redu porediti Rockyja sa ovako svežim filmom koji u vremenu koje dolazi tek treba da zaživi u narodu, ali se baš odavno nisam susreo sa filmom koji ima barem polovinu emocija koje je Silvester Stalone uneo u svoj lik, i zbog kojih je to ostvarenje postiglo planetarni uspeh. Lako je snimiti borbu koju svake nedelje možemo videti na sportskim kanalima. Problem leži u pozadini koja treba da upotpuni doživljaj i napravi onu razliku po kojoj se sportski događaji razlikuju od onih iz filmova. Srećan sam što osećam da ovaj nije kao drugi, kao što je to svojevremeno lepo sročio B. Dž. Š. Dakle, tu leži kvalitet, ova riba je drugačija od svojih drugova i zato nije popularna u moru (pod morem mislim na bioskopske blagajne). Ima onu šaru koja je prekopotrebna u ovom sušnom holivudúskom periodu koji nije izrodio ništa kvalitetno, a kamoli revolucionarno.
Ceo tekst
Parada (2011)
Da nam je kinematografija odavno u debeloj krizi, to je svima jasno. Ja, lično, se ne sećam da li sam pogledao ijedan iole solidan film u poslednjih pet godina (ako znate neki takav, slobodno ga predložite u komentarima). Poslednje čega se sećam je Kad porastem biću Kengur, posle toga – ništa. Televizije nas bombarduju raznim glupostima počevši od Šotrinih srceparajućih serija, turskih serija, repriziranja bata Šojketa i Gavrilovića po ko zna koji put, propalih pokušaja u vidu Šišanja i Sestara, itd., itd…
Situaciju, kažu ljudi (ja nisam gledao), vadi Bjelogrlićev Montevideo (za koji je Dragojević pisao scenario). Jedan solidan film na svakih pet, šest godina? Malo je, kume. A onda su počele najave za Dragojevićevu Paradu, koja je izazvala veliko interesovanje javnosti. Sam Dragojević je rekao da mu je Parada najbolji film koji je režirao. Ja nikako nisam mogao da mu poverujem. Bolje od Lepih sela? Aha, kako da ne. Posle trejlera za Paradu sve mi je bilo jasno. Ovo nikako ne može da se pominje u istoj rečenici sa Lepim selima. Već se iz trejlera videlo to da će film biti komedijica koja hoće da predstavi pederski problem u pozitivnom svetlu, tako da se humor tipa Anđeli 2 dopadne publici, čak i onom delu koji je na pravoj „Paradi ponosa“ rasturao Beograd u svojoj „svetoj“ misiji. Ceo tekst
Drive (2011)
Ah, čudnog li filma… Pobrao je odlične kritike širom sveta, mnogi ga hvale, ima odličnih 8,1 na IMDb-u, što znači da je trenutno 186. na njihovoj listi najboljih filmova… No, naš je utisak da film ne vredi toliko. Ni približno. Međutim, možemo da shvatimo odakle toliko visoke ocene i odakle nagrada za najbolju režiju na Kanskom festivalu, jer je Drive kao audio-vizuelno iskustvo izrazito upečatljiv. Inače, režiser za sada nije toliko poznat, zove se Niklas Vinding Refn, iz Danske je, a od poznatijih filmova dosad je režirao Valhallu Rising i Bronsona. I smeši mu se lepa budućnost, s obzirom na uspeh Drivea.
Ceo tekst
Killer Elite (2011)
Killer Elite je meeeh epskih razmera. Kad vidite da u filmu glumi Džejson Stejtam, a da je Klajv Ouven glavni “nemezis”, onda očekujete neki MEGA akcioni film, koji je superstilizovan i superdinamitan. Međutim, Killer Elite je u stvari “realistični” triler, kao što je, recimo, film Body of Lies, koji je uz to i zasnovan na stvarnim događajima. Što samo po sebi nije ništa loše. No, film je neviđeno dosadan!
Džejson Stejtam glumi glavnog lika, koji je bivši plaćeni ubica, the best in the biz, i koji mora da se vrati u biz i da završi posao koji je započeo njegov prijatelj Robert de Niro. Ako Džejson sa svojom ekipom ne usmrti tri bivša SAS-ovca, omanski šeik će usmrtiti Roberta de Nira.
The Smurfs (2011)
Štrumfovi su rasa malih, plavih i nadasve magičnih stvorenja koja žive u čarobnoj zemlji bajki. Vođeni mudrim i iskusnim Velikim Štrumfom, oni žive lak i bezbrižan život skriveni duboko u magičnoj šumi. Jedina pretnja njihovom bezbrižnom postojanju jesu zli i krajnje nesposobni čarobnjak Gargamel, i njegov verni ljubimac, mačak Azrael. Kao rezultat smotane greške koju čini niko drugi do Trapavi Štrumf, Gargamel pronalazi skriveno selo štrumfova, i štrumfovi se daju u beg. Tokom bekstva mala grupa štrumfova je posredstvom plave (da, plave) magije prebačena u New York City, gde ih naravno, bez mnogo oklevanja, prate Gargamel i Azrael. Naravno, Štrumfovi su izgubljeni u velikom gradu, i kako bi se vratili kući biće im potrebna pomoć nekolicine ljudi čije će živote ove male plave “napasti” nepovratno izmeniti. Klik za ceo tekst
Casino Jack – video recenzija
Još jedan u nizu filmova koje smo (nenamerno) propustili da recenziramo. Ima zanimljivu priču, a tu je i uvek odlični Kevin Spejsi. Ekipa Cinemanije se potrudila i uradila video opis ovog “zanimljivog ostvarenja”.
Subscribe na Youtubeu: www.youtube.com/cinemaniatv
Like na Facebooku: www.facebook.com/cinemania.fb
Follow na Twitteru: www.twitter.com/cinemaniavlog
Kung Fu Panda 2 (2011)
Svi se dobro sećamo ostvarenja iz 2008. godine, kada je po prvi put u našim životima jedna debela panda zaplesala kineski ples zvani kung-fu. To je bilo odlično ostvarenje. Puno humora, zabavnih scena, trenutaka koji ostaju u sećanju, kao i odlično dizajniranih i napisanih likova bili su dovoljni da ovaj film učine MEGA uspešnim. Još kad tome dodate glasove poznatih glumaca, tu sigurno nema greške.
Dve godine su prošle i očekivalo se, ruku na srce, previše. Svi su mislili da će film obilovati fenomenalno izrežiranim akcionim scenama u kojima se komedija pojavljuje kao posledica smotanosti glavnog lika, pande koja se odaziva na ime Po. Svi su mislili da će fabula ponovo biti odlična i da će likovi dobiti na težini zahvaljujući dubljoj karakterizaciji. Svi su mislili da će publika ponovo biti iznenađena i oduševljena, kao i u prvom delu, zbog fantastičnog miksa animacije i glasovne glume. Uglavnom, svi oni su bili manje-više u pravu.
Thor (2011)
Evo, već je kraj novembra a ni traga recenziji ekranizacije priče o bogu groma. Molim vas da ne sudite odmah o recenzentu kome je na početku dodeljen ovaj posao, jer je usled privatnih problema (seobe) morao da odloži, a na kraju i da meni prosledi čast da pišem opis filma o jednom od (prema mom mišljenju) najboljih “Marvelovih” superheroja. Dakle… Ceo članak